Laboratorijske pretrage u kliničkoj medicini - DIO I: HEMATOLOGIJA

4. LEUKOCITOZA

U bijele krvne stanice (leukocite) spadaju neutrofili, monociti, limfociti, eozinofili i bazofili. Povećanje bilo koje od ovih vrsta stanica može izazvati leukocitozu.

Leukocitoza se definira kao broj leukocita >11 × 10⁹/L (11.000/mm³).

Uzroci leukocitoze

Leukocitoza je abnormalnost laboratorijskog nalaza koja se često nalazi. Nije dovoljno samo uočiti postojanje leukocitoze. Kliničar bi trebao utvrditi koja vrsta leukocita je umnožena. Za određivanje vrste leukocita koja postoji u povećanom broju, kliničar treba ispitati diferencijalnu krvnu sliku, kojom će utvrditi postotak svake od vrsta leukocita. Ovi postotci se utvrđuju ili automatskim elektronskim brojačem ili neposrednim pregledom razmaza periferne krvi.

Normalna diferencijalna krvna slika prikazana je u sljedećoj tablici.

Normalna diferencijalna bijela krvna slika^*

Vrsta leukocita	Postotak
Polimorfonuklearni neutrofili	45–65
Nesegmentirani neutrofili	0–5
Limfociti	15–40
Monociti	2–8
Eozinofili	0–5
Bazofili	0–3

*Raspon normalnih vrijednosti za leukocite može se razlikovati od laboratorija do laboratorija, no u pravilu je 3,5–10,5 × 10⁹/L.

Prema nalazu difrencijalne slike leukocita kliničar može leukocitozu podijeliti na:

• neutrofiliju
• limfocitozu
• eozinofiliju
• bazofiliju
• monocitozu

Najčešći uzrok leukocitoze je neutrofilija. Međutim, druge vrste leukocita (eozinofili, bazofili, monociti, limfociti) mogu također biti povišeni u tolikoj mjeri da izazovu leukocitozu. Važnost utvrđivanja koja je vrsta stanica u suvišku, ima veze s činjenicom kako se uzroci koje kliničar treba uzeti u obzir, uvelike razlikuju, ovisno o vrsti leukocitoze. U poglavljima koja slijede razmotrit ćemo uzroke svakog od oblika leukocitoze kao i obradu potrebnu da se utvrdi uzrok leukocitoze.

Literatura

Hoffman R, Benz EJ, Shattil SJ, i sur., Hematology, Basic Principles and Practice, 3. izd., New York, NY: Churchill Livingstone, 2000.

Hoyer JD, “Leukocyte Differential”, Mayo Clin Proc, 1993, 68(10):1027–8.

Jandl JH, Blood, Textbook of Hematology, 2. izd., Boston, MA: Little, Brown and Company, 1996.

Lee GR, Forester J, Lukens J, i sur., Wintrobe’s Clinical Hematology, 10. izd., Baltimore, MD: Williams and Wilkins, 1999.

Peterson L and Foucar K, “Granulocytosis and Granulocytopenia”, Hematology: Clinical and Laboratory Practice, Bick RL, izd. St Louis, Mo: Mosby; 1993, 1137–54.